Na krilima kućnih anđela

Slađana Zečević, Sid

Hausengel Slađana Zečević

Zbog vlastiti okolnosti sam se odlučila krenuti njegovateljskim putem i započeti novu životnu avanturu na području 24-satne njege. No, odakle početi? Prvi korak bio je pronalazak pouzdane agencije, koja stoji za svojih suradnika i pruža im svakodnevnu podršku. Na preporuku svoje sestre sam počela istraživati detalje o agenciji za posredovanje njegovateljima po imenu Hausenegl. Kao što je i za pretpostaviti, donošenje odluke o ovakvom obliku posla zahtjeva predanost i ozbiljnost jer mi je cilj bio raditi na zadovoljstvo svih uključenih strana, a to je agencija, obitelj, a naravno i ja! Istražujući po internetu sam pronalazila samo pozitivne komentare o agenciji, a ujedno sam i vidjela kako je mnoštvo njegovateljica nezadovoljno radom drugih agencija, što mi je samo pojačalo sigurnost i dodatno me ohrabrilo prilikom odabira Hausengela jer za tu agenciju nisam pronašla niti jedan negativni komentar.

Prvi radni nalog koji sam prihvatila smatram prekretnicom u svom budućem radu. Dobro ga se sjećam! Naravno, prije odlaska sam bila uplašena, ali nipošto nesigurna, jer je organizacija puta, predstavljanja, a ujedno i upoznavanja obitelji prošla po svim pravilima struke. Na odlazak se ne bih nikako odvažila da nije bilo podrške od strane moje obitelji, a naravno i agencije, koja me je u posao uvodila korak po korak. Uz mogućnost sudjelovanja na edukacijama za njegovatelje, učenja njemačkog jezika (koji mi na početku nije bio jača strana), sam uspješno nadvladala sve poteškoće i uspješno obavila prvi radni nalog. Moj skrbnik je bio nekadašnji profesor klavira, koji je, zbog starosti i bolesti, izgubio volju za glazbom. No, pošto smo se uspjeli emocionalno povezati sambila prisutna kada se nakon 4 pune godine odmicanja od glazbe ponovno posvetio sviranju i sjeo za klavir. Ovo je samo jedan od primjera koje mogu dati u ovome kratkome, ali uspunjenome vremenu koje sam do sada imala u Njemačkoj, točnije, u obiteljima skrbnika o kojima sam se brinula. Na moju žalost, kao i žalost svih članova obitelji i agencije je gospodin nedugo nakon toga preminuo, što me emocionalno i ljudski iznimno pogodilo. No ipak, svjesna sam da su i takva iskustva sastavnio dio njegovateljskog posla.

Moja sadašnja djelatnost ne bi bila moguća bez velike podrške moje obitelji, obitelji kod kojih sam dolazila, kao i agencije koja je sve formalnosti obavila pravovremeno i korektno. Kod Hausengela mi se najviše sviša što njegovatelji nisu prepušteni sami sebi, već imaju stalnu podršku od strane svoje agentice, koja im predstavlja radne naloge koji bi odgovarali njenim uvjetima i osobnosti, jer cilj je obostrana koristi i zadovoljstvo, ne samo u odnosu agencija-njegovatelj, već i obitelj-njegovatelj. Ja na Hausengel gledam kao na uspješanu, dobro organiziranu agenciju koja se unutar njegovateljske branše etablirala kao jedna od najboljih, a za mene i najbolja agencija.

Osim neizmjerne radosti, što sam kao kućni anđeo postala dio života dragih ljudi koji su me otvorenoga srca prihvatili u svoj dom, mi je posao njegovateljice pomogao da bolje upoznam samu sebe, svoje mogućnost, snagu empatije i načine razumijevanja potreba štićenika Hausengela.

Posao njegovateljice sa sobom nosi mnoštvo izazova, koje nije teško nadvladati kada postoji uzajamno strpljenje i poštovanje između štićenika i njegovateljice. Imala sam sreću i radost, da razumijevanje preraste u privrženost, strpljenje u nježnu predanost, a poštovanje u iskrenu, obostranu ljubav između moje trenutne štićenice i mene. U njen dom sam prvi puta došla na 8 tjedana. Ponovno sam se vratila i ostala puna četiri mjeseca, tijekom kojiih smo, zbog trenutne situacije vezane za Koronavirus, većinu vremena provodile same. Upućenost jedne na drugu tijekom tog šestomjesečnog boravka u njenom domu, pružila nam je priliku da se bolje upoznamo. Moje prisustvo njoj je, pokraj redovite skrbi i svakodnevne pomoći, pomoglo da prebrodi dane samoće, a meni je njena blagost i ljudska toplina pomogla da lakše podnesem odvojenost od svoje obitelji zbog dugog i neplaniranog ostanka.

Neizmjerno se zahvaljujem svima i nadam se da će moja iskustva ohrabriti buduće njegovatelje, kako bi se posvetili ovom prekrasnom, ali i zahtjevnom poslu!  

Uvijek sam otvorena za nova iskustva

Audronė Tamulienė, Litva
Uvijek sam otvorena za nova iskustva. Jedno sunčanog dana u rujnu me je jedan interesantni, pričljivi i iskusni taksist, koji je do nedavno radio u pošti, a već dugo godina živi u Njemačkoj, odvezao do mog poslodavca. Živi razgovor je razbio svaku napetost. Kći moje štićenice me je dočekala. U vrtu sam primjetila stariju gospođu, pozdravila sam je i pitala za njezino ime. Predstavia se kao gospođa i dodala svoje prezime. Zajedno smo se odvezli do malenog restorana u blizini kako bi ručali: sjedili smo u blizini rijeke, a ja sam se divila pogledu na kameni most, stare radionice, od kojih je čak 400 renovirano.

Presudna tišina

Laura Bihari, Mađarska
Mađarski kolovoz je 2010. godine bio jako sparan, temperature su se penjale i do 38 stupnjeva celzijusa. No to me nije zanimalo jer sam nakon dva naporna mjeseca konačno dobila radni nalog u suradnji s Hausengelom. Bila sam oduševljena činjenicom da ću konačno raditi u inozemstvu. Bila sam u potpunosti neiskusna u takvoj vrsti putovanja, htjela sam putovati kombijem. Kako smo putovali noću, nisam ni razmišljala da bih nakon mađarske vrućine trebala ponjeti toplih stvari.

Iznenađenje u vrtu

Marzena Schulz, Poljska
Već kao dijete sam imala pozitivne asocijacije vezane za Njemačku. Ljudi su dobivali pakete sa zapada. Žudila sam za takvim paketima i žalila što nemam obitelj u inozemstvu koja bi mi mogla poslati takve poklone. Kao odrasla osoba sam godinama radila kao konobarica. U svom poslu sam često susretala Nijemce koji su bili jako ljubazni. Ti susreti su samo pojačali moju ljubav prema Njemačkoj i zapadu. Sanjala sam o poslu šefice recepcije, no za to je bilo potrebno dobro poznavanje njemačkog jezika. Pomislila sam kako je boravak u Njemačkoj najbolje rješenje za stjecanje jezičnih kompetencija.