Tek sam relativno nedavno odlučila postati njegovateljica

Ja sam Elvyra Pruskienė. Tek sam relativno nedavno odlučila postati njegovateljica. Međutim, već sam imala iskustva u ovom području jer sam se 8 godina morala brinuti za svoju majku. Majka mi je bila invalid i imala je problema sa srcem. Nakon prve karantene uslijedio je prestanak radnog odnosa na poslu uredskog računovođe. Tako sam na preporuku dvije prijateljice iz razreda koje su već radile preko Hausengel-a odmah sam kontaktirala ovu agenciju. Doduše, bilo je teško raditi u Njemačkoj jer sam u školi učila engleski. No naučila sam osnove njemačkog jezika na dvomjesečnom tečaju u školi jezika GLORIA LINGUA koju je preporučila agencija.

Kad razmišljam o tome zašto uopće radim ovaj posao, mislim da je glavna motivacija za odlazak u Njemačku mogućnost da zaradim više novca i živim slobodnije. Radoznala sam učiti o komunikaciji, načinu života i kulturi drugih ljudi. Kroz svoje iskustvo sam otkrila da postoji velika razlika u načinu na koji se ljudi ophode prema strancima i susjedima u Njemačkoj i Litvi. Jednako je važna činjenica da moj suprug radi u inozemstvu i ja sama mogu svoje radne naloge i njihovo trajanje prilagoditi njegovom povratku. U agencji Hausengel se moje potrebe uzimaju u obzir i savjetnice mi nastoje ponuditi najbolje rješenje. Sve u svemu, naravno, jasno je da je jedna od prednosti ovakvog načina rada to što nema dodatnih troškova za smještaj i prehranu tijekom rada za klijenta te čak sama biram svoje dnevnice koje tražim za pruženu uslugu.

U Hausengelu radim četiri godine. Za to vrijeme imala sam tri klijenta. Kao što svi znaju, prvi put u životu uvijek se pamti. Tako sam u Hildenu (Sjeverna Rajna-Vestfalija) dobila svoju prvu obitelj na preporuku kolege iz razreda i tamo ostala dugo, čak dvije godine. Sljedeći posao bio je u Dietzenbachu (Hessen), kasnije sam radila u Gronau, blizu nizozemske granice (Sjeverna Rajna-Vestfalija). Vjerojatno su mi najživlje uspomene na radno mjesto u Hildnu jer je to bilo prvo “krštenje”. Bilo je teško jer je starica o kojoj sam se brinula imala uznapredovalu demenciju i bila sklona bijegu. Kao njegovateljicu, obitelj me je srdačno prihvatila, koja je cijenila moju stručnost i predanost. Osjećala sam se kao dio obitelji i čak sam prisustvovala rođendanima članova obitelji u restoranu. A za vlastiti rođendan sam imala lijepo iznenađenje jer sam dobila svečani ručak s obitelji i poklon. Ova je obitelj također pokazala prijateljsku pažnju u moje slobodno vrijeme tako što me je provela okolo i pokazala mi grad Düsseldorf.

Raditi u stranoj zemlji i govoriti strani jezik veliki je izazov. Tako da je sigurno bilo smiješnih situacija koje su imale veze s njemačkim, budući da su moje jezične vještine u početku bile prilično ograničene. Neću zaboraviti kako sam jednom htjela reći da sam vidiela gljive u šumi, ali sam pomiješala samoglasnike i rekala da sam vidijela krzno. Ovo je svima bilo jako zabavno jer se pokazalo da je bakina kći imala sličnu zabunu kad je bila dijete.

Rad u njezi ne sastoji se samo od pružanja usluga. Zahtijeva puno upornosti i iskustva, ali je i nagrađujuće, edukativno i obogaćujuće iskustvo. Često mislim kako bi jedna dama o kojoj sam se brinula u Dietzenbachu mogla biti primjer za sve žene kako graciozno stariti. Oblačila se sa stilom, šminkala se i tuširala kada je išla u šetnju. Kada sam bila u njenoj blizini, takođe sam željela izgledati što bolje. Išle smo zajedno u restorane i ja sam je pratila kod frizera. Dobila sam parfem od nje za rastanak.

Dugo ću pamtiti svoj rad sa porodicom u Gronauu jer sam imala neobično topao i iskren odnos kako sa osobom o kojoj sam brinula, tako i sa cijelom obitelji.

Nije tajna da su svi ljudi različiti. Zato svaki put kada dođem u novu obitelj, suočavam se sa nekim izazovima jer moram znati kako se prilagoditi osobi koju njegujem, njenim potrebama i životnom okruženju. Možda zato ne volim stalno mijenjanje lokacija, jer je to težak period prilagođavanja za obje strane. Ja sam osoba koja preferira dosljednost. Svjesna sam da moram usavršavati njemački jezik jer je moje nepoznavanje njemačkog jezika dovelo do mnogih nesporazuma u prošlosti, posebno na početku. Ne ograničavam se samo na učenje njemačkog jezika, već me oduvijek zanimaju teme vezane uz njegu i čitam raznu literaturu. Oduvijek me je zanimala medicinska branša, tako da sam kada sam počela raditi, već stekla dosta znanja. Moja kćerka takođe radi u medicini, ona je stomatolog.

Sve u svemu, ono što najviše cijenim kao samostalna njegovateljica je to što mogu planirati svoj život i vrijeme, odnosno odlučujem kada ću raditi, a kada se odmarati. Mogućnost da sam biram svoje klijente je također veliki plus za mene.

Kada sam na licu mjesta, svoju dnevnu rutinu prilagođavam potrebama osobe koju njegujem i njene porodice. To mi omogućuje da svoj posao obavljam što efikasnije. I osjećam se sigurno surađujući s agencijom Hausengel jer imam snažnu podršku. Iz iskustva znam da će za svaki problem postojati jedno ili drugo rješenje. Sigurnost da postoji paket osiguranja za vrijeme mog rada u Njemačkoj također mi daje dobar osjećaj kada su u pitanju zdravlje i nepredviđeni događaji.

U budućnosti želim sebi i ostalim njegovateljima dobro zdravlje, izdržljivost, dalji razvoj njemačkog jezika i kontinuirani interes za teme vezane uz njegu.