Uvijek sam otvorena za nova iskustva

Audronė Tamulienė, Litva

Hausengel Audronė Tamulienė

Uvijek sam otvorena za nova iskustva. Jedno sunčanog dana u rujnu me je jedan interesantni, pričljivi i iskusni taksist, koji je do nedavno radio u pošti, a već dugo godina živi u Njemačkoj, odvezao do mog poslodavca. Živi razgovor je razbio svaku napetost.

Kći moje štićenice me je dočekala. U vrtu sam primjetila stariju gospođu, pozdravila sam je i pitala za njezino ime. Predstavia se kao gospođa i dodala svoje prezime. Zajedno smo se odvezli do malenog restorana u blizini kako bi ručali: sjedili smo u blizini rijeke, a ja sam se divila pogledu na kameni most, stare radionice, od kojih je čak 400 renovirano.

Prva 4 mjeseca nisu bila jednostavna i nisu protekla glatko, no nakon nekog vremena se mogu prisjetiit samo lijepih trenutaka. Baku sam stalno ispitivala o nečemu, htjela sam pomoći njezinom sjećanju putem razgovora, kako bi pomoću fragmenata uspjela sastaviti pune rečenice, not o nije uvijek bilo uspješno. Tada sam sama pokušala pričati i ostala iznenađena da sama mogu slagati jednostavne rečenice – o svom vlastitom vrtu, svojoj obitelji, o Litvi. Čak sam joj pokazivala slike, obiteljske fotografije i puštala glazbu. Kada sam pitala je li joj to zanimljivo, vidjela sam kako se veseli. Postala je življa, sama je postavljala pitanja, komentirala i čudila se, kako se sve to može nalaziti u tako malenom uređaju kao što je mobitel.

Svaki dan smo zajedno vježbali u vrtu. Svaki njegovatelj je upoznat s tim šetnjama pomoću rolatora. Uzeli smo si vremena promatrati svaki pojedini cvijet i slušati cvrkut ptica. Baka je bila najviše oduševljena nebom – gledati tragove oviona na nebu joj je bilo zabavno!

Sreća je u malim stvarima: zalasci sunca, kava s mlijekom na terasi, jaje za doručak!

Kada vidim sreću u bakinom licu prije spavanja, kada si poželimo laku noć i lijepe snove, to mi pričinjava toliko radost i grije me oko srca.

Vrata i prozori za vrt su često otvoreni, važno je zarčiti u svakom godišnjem dobu. Jednu noć su mi prozori bili otvoreni, no nisam mogla pronaći baku. Strah me obuzeo isti tren! Nije bila u kuhinji, a vrata od vrta su bila zatvorena.. Konačno sam je pronašla u mraku gostinjske sobe. Zamijenila je dan i noć, iako je bio mrak... Nije jednostavno raspoznati vrijeme.

Naša svakodnevica ima istu rutinu: nekoliko emisija na televizoru, posjeta tržnici, a nakon toga ručak i poslijepodnevno spavanje.

Važno je uzeti vremena za sebe. U slobodno vrijeme vlakom odlazim u grad ili šetam po obližnjim šumama. Fotografiram i uživam u svom vremenu. Jedna od mojih fotografija je čak objavljena u novinama tog malog gradića. Ona je dio lijepih uspomena.

Ova vrijedna iskustva obogaćuju život. Zahvalna sam za svoju sudbinu i zahvalna sam svima onima koje sam susrela na svom putu! Sklad sa sobom i svijetom je najvažniji!

Presudna tišina

Laura Bihari, Mađarska
Mađarski kolovoz je 2010. godine bio jako sparan, temperature su se penjale i do 38 stupnjeva celzijusa. No to me nije zanimalo jer sam nakon dva naporna mjeseca konačno dobila radni nalog u suradnji s Hausengelom. Bila sam oduševljena činjenicom da ću konačno raditi u inozemstvu. Bila sam u potpunosti neiskusna u takvoj vrsti putovanja, htjela sam putovati kombijem. Kako smo putovali noću, nisam ni razmišljala da bih nakon mađarske vrućine trebala ponjeti toplih stvari.

Iznenađenje u vrtu

Marzena Schulz, Poljska
Već kao dijete sam imala pozitivne asocijacije vezane za Njemačku. Ljudi su dobivali pakete sa zapada. Žudila sam za takvim paketima i žalila što nemam obitelj u inozemstvu koja bi mi mogla poslati takve poklone. Kao odrasla osoba sam godinama radila kao konobarica. U svom poslu sam često susretala Nijemce koji su bili jako ljubazni. Ti susreti su samo pojačali moju ljubav prema Njemačkoj i zapadu. Sanjala sam o poslu šefice recepcije, no za to je bilo potrebno dobro poznavanje njemačkog jezika. Pomislila sam kako je boravak u Njemačkoj najbolje rješenje za stjecanje jezičnih kompetencija.

Na krilima kućnih anđela

Slađana Zečević, Sid
Zbog vlastiti okolnosti sam se odlučila krenuti njegovateljskim putem i započeti novu životnu avanturu na području 24-satne njege. No, odakle početi? Prvi korak bio je pronalazak pouzdane agencije, koja stoji za svojih suradnika i pruža im svakodnevnu podršku. Na preporuku svoje sestre sam počela istraživati detalje o agenciji za posredovanje njegovateljima po imenu Hausenegl. Kao što je i za pretpostaviti, donošenje odluke o ovakvom obliku posla zahtjeva predanost i ozbiljnost jer mi je cilj bio raditi na zadovoljstvo svih uključenih strana, a to je agencija, obitelj, a naravno i ja! Istražujući po internetu sam pronalazila samo pozitivne komentare o agenciji, a ujedno sam i vidjela kako je mnoštvo njegovateljica nezadovoljno radom drugih agencija, što mi je samo pojačalo sigurnost i dodatno me ohrabrilo prilikom odabira Hausengela jer za tu agenciju nisam pronašla niti jedan negativni komentar.